Mikroslusalice, spijun-bube neogranicenog dometa, specijalni prijemnici, uredjaji za snimanje telefonskih razgovora, mikrokamere, prisluskivaci za prostorije (ultraosetljivi, aktivni 24 casa, za 15 evra i to pouzecem)
Na stupcima dnevnih i nedeljnih oglasnika sve je vise ponuda razne opreme koju, prema zakonu, mogu koristiti samo drzavne sluzbe ili ovlascene privatne detektivsko-bezbednosne agencije. Sva ta oprema, takva kakva je ili uz neznatne prepravke, moze se koristiti i za profesionalni obavestajni rad.
Jedan od zanimljivijih proizvoda koji se mogu kupiti je "dzemer" - kompakt disk koji, pored muzike, emituje niskofrekventne talase koji zatvaraju prolaz svim zvucima koji dolaze iz stana u kome je CD plejer sa takvim diskom. Veoma je vredna naprava za sve koji sumnjaju da im je stan ozvucen iz bilo kog razloga; nabavlja se po razlicitim cenama, koje prate potrebe kupca za prikrivanjem razgovora. Ne ometa razgovor u stanu, jednostavno emituje jedan necujni, niskofrekventni ton velikom snagom, i blokira prolaz ostalim zvucima u radijusu od pet do petsto metara.
Termovizijska kamera, koju Srbija nema u ponudi, moze se nabaviti vec u Sofiji. Belezi siluetu coveka kroz zid, ili cak i prekid ukopanog kabla. Zatim, softverski program za video i foto montazu, kojim se fotografije obradjuju do te mere kvalitetno da samo vrhunski strucnjak, ponekad, moze pogoditi da je rec o "laznjaku".
Svi nabrojani proizvodi spadaju u profesionalnu opremu i nisu dostupni bas svakome. U Beogradu, medjutim, za relativno mali novac moze se nabaviti amaterska ili poluprofesionalna, pre svega "olimpus" oprema. Moze se nabaviti i kineska oprema, cija cena je sasvim zanemarljiva, i izgleda kao decja igracka. Prema recima Nikole Radmanovica, bivseg radnika Savezne vlade, svoj ovoj opremi se, uz veoma jeftine prepravke, mogu dati svojstva za upotrebljivost na profesionalnom nivou.
Mikroslusalice, spijun-bube neogranicenog dometa, specijalni prijemnici, uredjaji za snimanje telefonskih razgovora, mikrokamere, prisluskivaci za prostorije (ultraosetljivi, aktivni 24 casa, za 15 evra i to pouzecem). Dalje, usmereni mikrofoni za priblizavanje zvuka sa optikom i automatskim snimanjem, "idealno za audio nadzor"; takozvane "vucje usi" koje hvataju tihu pricu na pedesetak metara udaljenosti - potrebno je samo nanisaniti antenom u pravcu razgovora koji zelite da cujete.
- Sasvim je sigurno da u Beogradu ima ljudi kojima je ova oprema potrebna i dostupna - kaze Radmanovic. - Sve politicke partije prikupljaju sto je vise moguce obavestenja, tako da svakako uposljavaju i obavestajne sluzbe, koje, opet, moraju biti opremljene za svoj posao.
Kako nezvanicno saznajemo od policijskih izvora, mnogo manje paznje poklanja se ilegalnom prometu ovakvih sredstava, nego, recimo, oruzja. Jedno i drugo tesno je povezano, jer su i obavestajno i teroristicko delovanje veoma srodni.
Arapske teroristicke organizacije dugo godina su svoje najbolje operativce skolovale na najboljim americkim i engleskim koledzima; najpozeljniji smerovi su hemija, gradjevina i arhitektura. Primera radi, Osama bin Laden je gradjevinski inzenjer.
- To je sasvim logicno i prakticno razmisljanje - kaze Radmanovic. - Onaj ko ume da gradi, najkompetentniji je i za rusenje. Na gradjevinskom fakultetu postoji i ispit koj se bas tako zove.
S druge strane, hemicari su potrebni zbog proizvodnje eksploziva. Za teroristicku organizaciju takvi ljudi su neprocenjivi, jer je u vecinu zemalja nemoguce ili bar jako tesko uneti eksploziv; hemijski strucnjak ga izradjuje na licu mesta od sirovina koje se mogu kupiti u prodavnicama.
Radmanovic kaze da se neke vrste jakog eksploziva mogu napraviti i u svakoj kuhinji - kao eksplozivni sastojci koriste se salitra i benzin pomesani sa svinjskom mascu i piljevinom, vestacko djubrivo, pa cak i kokosji izmet, koji su bogati metanom. Navodi da se na ratom zahvacenim podrucjima susretao sa bombama od salitre, nafte i piljevine sabijenim u konzervu od "koka-kole", sa sporogorecim stapinom. Prema njegovim recima, takva bomba ima vece razorno dejstvo od "kasikare".
Uz "uradi sam" spijunsku i ubojnu opremu, istocnoevropske zemlje imale su priliku da se dobro i povoljno snabdeju posle raspada Sovjetskog Saveza, kada je u sadasnjoj Rusiji zavladala ekonomska kriza. Izvoz ratne i obavestajne opreme jedne od najbolje opremljenih svetskih armija verovatno nije mimoisao ni ove prostore, mada nikad nije dokazano da je nesto od toga dospelo na ovdasnje crno trziste.
Zna se cak i da su Rusi serijski proizvodili "nuklearni udar", napravu velicine grejpfruta sa vremenskim upaljacem, koja izaziva manju nuklearnu eksploziju, a prakticno se moze lako postaviti bilo gde.
U prilog tvrdnji da ovde nije uvozena teroristicka oprema iz Rusije ide i to sto mi sprave takve namene prakticno nismo imali gde da upotrebimo. Carsijom su kolale price o teroristickim udarima, koje ce Srbi navodno izvrsiti u Hrvatskoj, Italiji i drugim zemljama iz kojih su kretala dejstva u "vazdusnoj kampanji" protiv Jugoslavije 1999. godine. Tako nesto, na srecu, nikad se nije dogodilo.
Prirucnik za buduce ubice
Koliko se nadlezni komotno odnose prema sprecavanju ovakve vrste trgovine i "edukacije kadrova", najbolje ilustruje primer knjige koja se 1997. godine pojavila na internetu; naslov je bio "How to kill" - ("Kako ubiti"). U njoj su sadrzana detaljna uputstva sa najrazlicitijim informacijama o svim oblastima i iskustvima teroristicke i obavestajne prakse - kako napraviti bombu, kako je najlakse i najefikasnije postaviti, a i spijunaza je detaljno razradjena.
"Kucni" detektor lazi za 150 evra
U jednom od oglasa koje smo procitali nudi se i detektor lazi. Telefonskim pozivom saznali smo da "nije profesionalni, takve ima samo policija". Prema recima prodavca, to je mala kutija nemacke proizvodnje koja reaguje na stres u glasu, a signalizira crvenom, zutom i zelenom lampicom. Cena je svega 150 evra.
Dragoljub Stojkovic