zoranix Software Architect IS MicroCore Knjaževac
Član broj: 243111 Poruke: 162 *.static.isp.telekom.rs.
Sajt: www.micro.co.rs
|
Ja baš nisam nešto pratio ovu temu, zbog stereotipa koji se ponavljaju ovde, ali reših da se uključim, pošto vidim da ima dosta kolega, kao i kupaca sa dilemom: "kako odmeriti cenu i da li je ona normalna za jedan poslovni softver?".
Vidim da se dosta mišljenja mimoilaze, pa bih ja da iznesem svoje iskustvo. Pri određivanju broja programskih modula i njihovih cena moja firma se vodila pravilom da treba sagledati podelu poslova u knjigovodstvu, računovodstvu, finansijskoj operativi i proizvodnji i da odatle treba identifikovati istorodne celine, po vrsti poslova i prema tome naprqaviti softverske module. Naravno, uvek je najbitniji modul za finansijsko knjigovodstvo, odakle treba da se izvlače svi finansijski izveštaji, koji treba da zadovolje poslove finansijskog knjigovodstva. U ove poslove obično spadaju:
1. glavna knjiga;
2. analitike kupaca i dobavljača (poslovnih partnera) i
3. bilansiranje
Poslovima finansijskog knjigovodstva su bliski poslovi operative:
1. plaćanje;
2. zatvaranje stavki,
3. IOS-i i kompenzacije, kao i
4 svi ostali poslovi koji se tiču finansija (naplata potraživanja, obračun kamate, interne finansijske kontrole...)
Prema ovome smo i dizajnirali programske pakete za finansijsko knjigovodstvo i finansijsku operativu, kao odvojene programske pakete, gde se pojedine opcije, za koje se može teško odrediti gde spadaju, javljaju u oba programska paketa. Finansijsko knjigovodsvo je potpuno nezavisno, dok finansijska operativa ne, izuzev obračuna kamate koji se može izdvojiti delimično.
Prema ovom modelu, koji sam gore opisao, napravljeni su softveri za robno-materijalno knjigovodstvo, koje obuhvata sve poslove oko vođenja zaliha (prosečna nabavna cena, prodajna cena, planska cena, FIFO, LIFO) i fakturisanje. Fakturisanje je smešteno u robno-materijalno knjigovodstvo jer se najveći broj faktura generiše odatle. Iz tog razloga projektovano je skladište usluga, odakle se mogu fakturisati usluge, koje je specifično po tome jer nema ulaza, niti se popisuje na kraju godine, kako bi se zaokružila materija fakturisanja. Modul robno-materijalnog knjigovodstva je potpuno nezavistan u radu i sa ostalim, nezavisnim, paketima deli bazu poslovnih partnera.
Komercijala i pogonsko knjigovodstvo su zavisni od robno-amterijalnog knjigovodstva i proširuju poslove koji se na kraju završavaju klasičnim magacinskim poslovima ulaza i izlaza. Maloprodaja je obavezno povezana sa POS sistemima (kase, fiskalni printeri...), dok je sitan inventar izdvojen od robnomaterijalnog, zbog načina vođenja zaliha, mada se može u krajnjem slučaju podvesti pod FIFO, ili LIFO način vođenja zaliha, ako u robnom ima načina da se odrede subjekti koji će "dužiti" isti.
Osnovna sredstva i plate su poprilično samostalni, pa su takođe izdvojeni kao posebni i nezavisni moduli. Jedino je kadrovska evidencija delom zavisna od plata, pa je u slučaju moje firme sastavni deo paketa za plate. Isto je tako osnovno stado zavisno od osnovnih sredstava, pa je takođe sastavni deo osnovnih sredstava.
Postoje i posebni programski paketi za obračun i naplatu komunalnih usluga, kao i programski paketi za posebne poslove fakturisanja usluga, ali o tom po tom.
Kako bi se sve to integrisalo osmišljen je poseban programski paket koji će, nakon konfigurisanja od strane korisnika, sve promene iz robno-materijalnog knjigovodstva, maloprodaje, sitnog inventara, plata, osnovnih sredstava proknjižiti, automatski, ili na zahtev, u glavnu knjigu i time smanjiti broj učesnika u procesu obrade podataka (bitno za poslodavce!).
Ovo je primer (približne!) klasifikacije programskih paketa moje firme i poprilično se slaže s modulima kokurentskih programskih paketa. Sada dolazi pitanje cene modula... Pođimo od svrhe uvođenja poslovnog (ERP) softvera u jednoj firmi. Obično je to smanjenje broja učesnika u procesu rada, a samim tim i ušteda na tome, kao i povećanje evidencije, bolje komunikacije s kupcima i dobavljačima, bolje i tačnije planiranje i pravo-vremeno donošenje odluka (možda sam ispustio nešto, ali nema veze...). Ako se ovo "blagostanje" omogući jednoj firmi i ako to analize pokažu, posle određenog perioda uvođenja, da se u tome uspelo, onda ovakav softver ne može biti jeftin. Obično kompletno uvođenje, sa završnim analizama isplativosti, traje oko 12 meseci, a možda i više zaviso od stupnja razvijenosti firme gde se uvodi softver, jer je potreban jedan poslovni ciklus (poslovna godina!), kako bi se sve zaokružilo.
Cena po programskim modulima je određena tako da je otprilike u ravni sa jednom bruto-platom, resornih šefova, uvećana za broj operatera koji će raditi sa tim modulima. Faktorom za broj operatera se rangiraju manje firme od većih. Veće firme po pravilu imaju više raznorodnih poslova i komplikovanije su za uvođenje, pa im je cena samim tim veća. Kao što se vidi sama cena softvera je diskutabilna, dok je cena uvođenja faktor "skupoće", ili "jeftinoće". Obično je rad na jednom uvođenju mukotrpan, traži dosta živaca i vremena, a u prvom redu znanja i iskustva. Na žalost ovo sa "živcima" i vremenom je dominantno...
Naša iskustva obično pokazuju, što se i u teoriji pominje, da su interesi kupca i njegovih neposrednih izvršilaca oprečni. Otuda stručnjaci koji uvode softver troše dosta resurs "živaca" i vremena, koji na žalost nisu neiscrpni.
Ja lično, a i kolegijum firme, se odavno nosimo mišlju da se odreknemo vlasništva nad softverom i da izvorni kod objavimo pod nekom od slobodnih licenci (GPL2, 3, ....), jer je stvar odavno komplikovana da neko sam, bez dovoljno iskustva i znanja, uvede jadan ovakav softver. Za sada smo još u razmišljanju na ovoj temi...
Čak i običan program za maloprodaju i POS, o kome je u nekoliko poslednjih postova bilo reči, je komplikovan za uvođenje i očekivati da on mora biti jeftin je naivno, mada ima takvih, a koliko znam ima i besplatnih FLOSS rešenja. Međutim treba to uvesti i da sve funkcioniše. Voleo bih da vidim jednu takvu implementaciju, možda će mi pomoći da donesem odluku u vezi malopređašnje dileme.
|