Zamisli da imas neku masinu koja ti zaradjuje sredstva za zivot. Pokvari se neki deo, ti porucis iz SAD, jer je masina otuda. Ako ti ga posalju najsporijim nacinom, propasce ti vise od mesec dana vremena i masina stoji. Ako ti ga posalju vrlo brzim nacinom, deo stigne za par dana + dan, dva zadrzi carina, ti dobijes deo i nastavis da radis. Vise ti vredi brzo dobavljen deo od onoga koji bi stigao kroz mesec i po dana.
Do neke mere su to resili onim obicnim limitom, pa ako ne predjes limit, ne placas carinu ni na robu, ni na prevoz, ali ako predjes, onda placas na oba. Ne kazem da je sve to pravicno ali tako je i nema se kud. Bila su vremena kad nisi mogao nista da kupis napolju, postojao je nekakav konsignacioni uvoz, ovo, ono, ovakvo slobodno kupovanje je bilo nezamislivo, cak i da je i tada postojao Internet. Sada je beskrajno bolje nego sto je bilo. Slaba uteha, ali ipak nesto vredi.