Citat:
dejanet
Znaci, svako dobija min. 20 000 din. da sedi kuci i da je dostupan na telefonu.
Ne mora baš svako.
Posmatrajmo sledeću prosečnu 4-članu srpsku porodicu:
Otac nezaposlen, majka takodje, sin pretura po kontejnerima u potrazi za olinjalom GPU da sastavi BitCoin rig, ćerka maloletna.
Otac dobije 20000 za redovne (ili češće) sezonske poslove (na primer šišanje trave ili uredjivanje cvetnih površina).
Ali je naravno obavezan da primerno glasa - inače ostaje i bez tih povremenih primanja.
Njegova supruga takodje nezaposlena nema šta da kuva bez tih 20000 hiljada.
Dakle, to je već 3 obezbedjena glasa.
Tu nastupaju deda i baba penzioneri koji isto glasaju "zbog dece".
Time smo iscrepeli očevu liniji ali i po majčinoj liniji idu 2 penzosa pa opet "zbog dece".
Ukupno tih 20000 din. obezbedjuje 7 BiračCoin-a.
Zato onu brojku od 360000 delimo sa 7 i dobijamo da je potrebo obezbediti povremeno 20000 za 52000 BiračCoin-a. Recimo 6 x godišnje daje total 6 milijardi i 240 miliona.
To je poprilično novca za
budžet grada Beograda.
Srećom ta cifra nije baš tolika jer mnogi od tih 52000 već rade na stalnim poslovima od čistačice do predsednika.
Medjutim ipak deo sredstava se mora preuzeti iz državnig budžeta, bar kratkoročno, a pred republičke izbore vratiti u državni budžet.
Zato bi bilo bolje ako bi se izbori na svim nivoima održavali istovremeno jer tada ne bi mogao da se prebacuje novac iz kase u kasu.
Pa bi to smanjilo mogućnost manipulisanja budžetskim sredstvima. Odnosno tih 50000 BiračCoin-a bi mogli da plate samo jednom, a ovako ih plaćaju više puta.
Jednom na gradskim izborima, drugi put na lokalnim izborima, treći put na republičkim izborima, četvrti put na predsedničkim izborima (sve praćeno presipanjem iz jedne kase u drugu).
Ako se izbori održavaju svi odjednom onda ne može biti presipanja, tj. platili bi manji broj BiračCoin-a.