Probacu jednim duzim tekstom za pocetak da objasnim poreski sistem bilo koje drzave, tako da na osnovu toga mozes barem da znas kako tima sto posreduju da postavis konkretna pitanja za estoniju, tako da ti ne precute neki trosak, sto oni imaju obicaj i interes da urade. Takodje usput, dotaci cu se pitanja rezidentnosti i e-rezidentnosti, vodjenja knjiga i pausalnog oporezivanja.
Kod poslovanja najbitnija su 3 poreza:
- korporativni porez
- porez na dividendu
- porez (i doprinosi) na licnu zaradu
Pa da objasnim svaki od njih.
Korporativni porez je porez na dobit firme. Mene licno on nikada nije nesto zanimao, jer firma koju sam vodio je pravila dobit mozda nekih 5% od prometa, pa se onda zakonom definisanim legalnim nacinima ta dobit svede na 1% prometa i onda da li ce korporativni porez da bude 10%, 15% ili 20% od tih 1%, to me uopste ne interesuje jer 0.1%, 0.15% ili 0.2% od prometa svakako ne predstavlja neki veliki problem. Kazem, kod mene licno je bilo tako, jer proizvodna firma ima ogroman prihod i ogromne troskove, a dobit je sasvim mali procenat tih brojeva. Programera mozda mrzi da sakuplja racune i knjizi troskove, pa ce mu celokupan promet biti dobit, tada mu korporativni porez nije uopste mala stavka i treba da se fokusira na njega. U svakom slucaju, kad pitas nekog koliki je porez u toj i toj drzavi, gotovo sigurno ces dobiti odgovor samo o korporativnom porezu, koji je najmanje bitan... Kod nekih oblika registrovanja delatnosti u nekim drzavama moguce je pausalno oporezivanje. Racunaj da je to specijalan slucaj koji po negde i ne postoji, a po negde postoji uz specijalne uslove i limite i da u opstem slucaju moras da vodis knjige. Ako ne umes to da radis, trosak knjigovodje moze biti znacajan trosak poslovanja. Bitno je napomenuti da se termin pausalni porez odnosi samo ma korporativni porez a druga dva poreza su dodatni trosak.
Kada platis korporativni porez, mozes taj novac da investiras u prosirenje poslovanja ili da ga tako zauvek drzis na racunu, ali ako hoces da ga uzmes, stavis u dzep i trosis, moras platiti porez na dividendu. Porez na dividendu placas u drzavi u kojoj si rezident. Rezident si tamo gde provodis 183 dana godisnje, dakle ako si e-rezident u Estoniji a u Srbiji provodis 183 dana godisnje, tada si poreski rezident u Srbiji. Ako bi ti zeleo da budes pametan pa smislis nacin da u Srbiji boravis manje od 183 dana godisnje, sud bi utvrdio rezidentnost na osnovu nekih drugih parametara, na primer u drzavi u kojoj imas stan ili porodicu, ali o tome nekom drugom prilikom. Dakle, ako je firma/preduzetnik registrovana u Estoniji, a osnivac provodi 183 dana godisnje u Srbiji, tada se korporativni porez placa u Estoniji a porez na dividendu u Srbiji i nema govora ni o kakvom dvostrukom oporezivanju, jer se nijedan od tih poreza ne placa dvaput. Porez na dividendu iznosi takodje 10% ili 15% od onoga sto se uzima i stavlja u dzep. Napominjem da firma moze da ima korporativni bankarsku karticu, ali tada korisnik kartice mora da pazi sta kupuje. Secam se davno primera jedne poslanice koja nije pazila pa korporativnom karticom kupila pelene za bebu i dosla pod udar zakona kao utajivac poreza. Ili primer coveka koji je karticom firme platio verenicki prsten i takodje bio procesiran kao utajivac poreza. Kada kupujes tom karticom uvek pre kupovine moras da razmislis da li tvoja firma trosi taj proizvod i kojoj kategoriji troska to pripada. Posto mali broj proizvoda moze biti prihvacen kao trosak firme, ljudima to razmisljanje cesto predstavlja ogromno opterecenje, pa vise vole da plate porez na dividendu i trose bez razmisljanja.
Porez i doprinosi na licnu zaradu su obicno najveca stavka i o tome se treba najdetaljnije informisati. U nekim drzavama firma koja ostvaruje prihode mora da ima barem jednu zaposlenu ili ugovorom angazovanu osobu. Ako ima, onda placa porez i doprinose na tu ugovorenu naknadu. Naknada podleze pravilu minimalne dozvoljene zarade po satu, koje postoji u vecini drzava. Porez i doprinosi iznose obicno izmedju 30% i 50% bruto zarade. I podlozni su dvostrukom oporezivanju, pa ako se plate u jednoj drzavi potrebno je pokrenuti postupak poreskog oslobodjenja u drugoj. U nekim drzavama firma ima pravo da nema zaposlene - niko nista ne radi, a pare lezu na racun. O tome se treba informisati pre registracije delatnosti. Ocekivana situacija je da ce programerska firma u estoniji da angazuje svog osnivaca programera u srbiji kao frilensera, da ce u estoniji nece platiti porez i doprinose na licnu zaradu, vec ce to platiti u srbiji, kao frilenser. Tu se postavlja pitanje - da li si u mogucnosti da radis kao frilenser direktno za narucioca? Ako jesi, onda razmisli malo ima li nekog smisla to registrovanje delatnosti, presipanje iz supljeg u prazno, uvodjenje posrednika i povecavanje troskova? Budes lepo frilenser direktno, placas porez i doprinose samo za frilensera, prolazis jeftinije a nema da te boli glava oko vodjenja firme.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.