Da li u Srbiji postoje privatni, ilegalni centri za prisluškivanje, kao što je to nedavno na sednici Odbora Skupštine Srbije za odbranu i bezbednost rekao direktor BIE Rade Bulatović, ili se radi o upozorenjima i indicijama koje je teško dokazati?
Vlasnik firme "Komora sistem",koja se bavi razvojem i prometom sredstava za obaveštajnu i kontraobaveštajnu delatnost i odnedavno direktor Međunarodnog instituta za bezbednost Orhan Dragaš, nema odgovor na to pitanje, ali je začuđen izjavom Bulatovića.
- Da je to izjavio šef tajne policije u Americi, Velikoj Britaniji ili dugoj zemlji, to bi već bio signal za uzbunu. Jer, tvrdnja da ti centri postoje i priznanje da ne znaju gde su, kao i nemogućnost da ih spreče i lociraju - to je zapravo potvrda nemoći vlasti i vlade. Tim pre, što je zatatak BIE upravo da otkrije i onemogući prisluškivanje. Ovako je ostavljena dilema ko može da poseduje takve sisteme, da li je možda u pitanju neka ilegalna ili, ne daj Bože, teroristička organizacija, koja može da prisluškuje naše najviše državne funkcionere i institucije i bez problema dolazi do važnih poverljivih informacija - kaže za "Novosti" Dragaš, koji je i sam u nekim medijama prozivan da poseduje takve sisteme.
DIREKTNO PRESRETANjE
DRAGAŠ kategorički poriče da poseduje takve sisteme.
- Moja firma i ja nikada nismo imali takve sisteme, jer je to protivzakonito. Jednostvno, nemamo potrebe i interes da se time bavimo, tvrdi on.
Dragaš pouzdano ne zna da li drugi bogati biznismeni poseduju te sisteme i diplomatski odgovara da se on i Međunarodni institut bezbednosti na čijem je čelu, ne bave otkrivanjem ilegalnih centara prisluškivanja. Na to pitanje treba da odgovori prvi čovek BIE, odgovara on i ukazuje da samo bogati biznismeni mogu da kupe takve sisteme i koji za to naravno imaju interese.
Za mobilne operatore 063 koje poseduju Karići, kao uostalom i za Telekom 064 ne treba imati nikakve posebne uređaje za prisluškivanje. Preko njih mogu direktno da se prisluškuju, monitorišu, presreću signali. Osnovno je pitanje kontrole operatora od strane nadležnih službi i kako je to regulisano zakonom, ističe Dragaš.
Za nacionalnu bezbednost su, međutim, opasni moderni softificirani uređaji za prisluškivanje fiksne i mobilne telefonije, ako se nalaze u posedu neovlašćenih lica i službi. Takvi uređaji se, po pravilu, nabavljaju na crnom tržištu, jer je Zakonom jasno precizirano ko može da nabavlja i primenjuje takozvana ofanzivna sredstva... To su, naravno, samo nadležne službe u Vojsci i Bezbednosno informativna agencija, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Svi ostali, ukoliko je nabavljaju, rade to na divljaka i nezakonito.
IZ SOBE, AUTA, PARKA...
CENA tih prislušnih uređaja je različita i zavisi od broja kanala. Tako, na primer, uređaj kojim može da se prisluškuje osam telefona košta oko trista hiljada evra, a ima uređaja koji mogu istovremeno da prate 126 telefona.
- Danas postoje takozvani pasivni uređaji veličine laptopa. Takva torba može se koristiti u autu, sobi ili parku, na vrlo malom prostoru. Takve pasivne uređaje je vrlo teško i otkriti. Cilj koji se prisluškuje nema nikakve indikacije na mobilnom da se prisluškuje, za razliku od aktivnih sistema koji detektuju pozive i razgovore. Na modernijim telefonima se napiše da nema zaštite ili se otvori mali katanac, što označava da je bez zaštite, odnosno može da se prisluškuje, objašnjava Dragaš.
On podseća da je prisluškivanje fiksnih telefona dosta jednostavno, ali upozorava da to mogu da rade samo ovlašćene osobe.
- U principu razgovori na fiksnom telefonu se ne prisluškuju u centrali, kako se obično misli, već na takozvanom međurazdelniku. To je prostor između korisnika i centrale, takozvani rebro feder, na koji se "kači" prislušni uređaj. Kod novih digitalnih centrala je još lakše prisluškivati i ne mora se biti fizički prisutan. Upravo zahvaljujući razvoju tehnologije usavršeni su novi, vibro akustični sistemi, kojim može da se prisluškuje kroz zid, a da se ne ulazi u sobu. Koristi se i lasersko prisluškivanje. Potrebno je samo znati gde se nalazi meta i usmeravanjem lasera na staklo ili na bilo koju drugu površinu bez problema može da se prisluškuje osoba, čak i sa udaljenosti od 500 metara, a da operativac službe ne bude u sobi.
POKLON ZA ĐINĐIĆA
- ONO što se već nekoliko godina priča jeste da je za vreme Vlade Zorana Đinđića nemačka vlada, preko jedne nemačke firme poklonila srpskoj vladi moderan sistem za prisluškivanje moderne telefonije koji ma oznaku GA 9. Preko njega je vrlo lako prisluškovati mobilne telefone i presretati SMS poruke. Ono što znam jeste da su Vladimir Popović Beba i Zoran Janjušević u ime Vlade zadužili, odnosno primili taj uređaj. Ne znam u koje svrhe su oni to koristili, da li su to radili u skladu sa Zakonom i da li su oni i sada u operativnoj upotrebi. Ne znamo gde je taj sistem, a ako nije kod nadležnih organa, to može da predstavlja problem - upozorava Dragaš.
PROIZVOĐAČI
NAJPOZNATIJI proizvođači prislušnih uređaji su američki "G holm", zatim britanski "STS komunikejšen, i ruski Radio servis. Oni ulažu velika sredstva u razvoj novih tehnologija u prisluškivanju, koja su postala dragocena u borbi protiv rastućeg terorizma u svetu - kaže Dragaš.
Miljan Vuksanović