Citat:
FuturaVision: Ja i dalje ne znam zasto mnogi i dalje uporno zele da kupu nesto u inostranstvu, kad nema ni sigurnosti u kupovini, garanciju Vam niko nece uvaziti, a sto je i najbitnije, postarina kosta 10 puta vise, rok isporuke je 10 puta duzi, a troskovi carinjenja i spedicije iznose ponekad i vise nego kupljena roba ( kao u ovom slucaju )
Pazi sad ovo: star sam i bolestan i vec oko 20 godina nisam u stanju da izadjem iz stana. Prva reakcija svih ljudi na to je pitanje sta mi je i da li sam bio kod lekara.
Ne znam sta mi je a bio sam kod lekara - prvo u Ljubljani, gde sam ziveo kad sam se razboleo, isao sam najpre kod opsteg pa posle gde god su me poslali i - nista. Valjda me je pregledalo njih 12-ak + razne analize i nista pod milim bogom. Ja jedva izadjem iz kuce da si kupim hranu a zadnji lekar, genije psihijatar, me salje u saunu, jer cu tamo kao ojacati! Kakva sauna brale, nema sanse i ja se spakujem i vratim u Beograd. Ovde sam isao na VMA + zvao lekara iz jedne privatne klinike i opet nista.
Kao takvom, tesko mi je da biram robu iz samoposluge i da porucim mojim nezvanicnim starateljima sta da mi kupe. Sajtovi nasih prodavaca prehrane su cesto smejurija "Kod nas mozete dobiti kvalitetnu robu po povoljnoj ceni" Koju robu? Proizvodjac, naziv, velicina pakovanja.....? Onda sam saznao da Maxi ima online prodaju. Probam i to.
Kao prvo, ponuda u Maxiju je veoma, veoma skromna. Nekih stvari uopste nema. Opis je najcesce bedan: "Sir 'tajitaj' [a onda napisu naziv domaceg proizvodjaca koji je ustvari uvoznik tog sira iz inostranstva]" i slicno. Prakticno o proizvodu ne saznas skoro nista, osim da je neki sir. Velicina pakovanja - cesto nasi "strucnjaci" po trgovinama u naziv artikla napisu velcinu kotura kod sira, pa recimo pise "Sir tajitaj, 5kg", cena 150 dinara a nigde ne pise da je to 100 grama. Dodatno, ne drze se tog istog principa kod svih, pa ne mozes da desifrujes sta ces dobiti. Kad se ipak nekako odlucis da porucis, evo ih, zovu telefonom: "Znate, poziciju 4, 11 i 16 nemamo, sta da radimo?" i donesu ti 3/4 porucene robe.
Onda sam nasao amazon. Tamo su opisi totalno drugaciji. Ima i tamo teskoca, ali su daleko manje i redje. Takodje, tamo mogu da nadjem desetine artikala o kojima ovde mogu samo da sanjam. Cene - uzmimo opet neki tamo sir. Posto ni ovde nismo mogli da utvrdimo precizno sta i kako nije bitno ni za onaj tamo da utvrdjujemo, da probamo pa sta bude, bude.
Pakovanje sira, u konzervi, sto jedino i modje ovde da stigne a da jos uvek bude sir, 200 grama, cena 3,25 dolara ako kupis vise od 6 komada. Prevoz dovde dodje oko 2,5 dolara, ukupno 5,5 dolara. To izadje, prema konvertoru sa neta, oko 365 dinara konzerva, dakle oko 180 dinara 100 grama sira, sto je i ovde raletivno povoljna cena. Dodatna prednost konkretnog artikla je sto moze da stoji dugo, bez frizidera, bez zamrzivaca. Naravno, treba dodati i carinu i PDV, ali to vec prelazi u oblast vise sile, mi smo ovde pricali samo o ceni kao takvoj.
Osim toga, ne radi se samo o hrani. Upravo sam kupio USB wireless adapter, no name, 300 Mb/s (i zaista funkcionise kao 300) za 10 dolara, znaci oko 670 dinara. Takvih ovde ili nema ili su nesto 2, 3 i vise hiljada dinara a dodatna muka je i to sto je izbor opet ogranicen a tu se radi i o vrsti cipseta odnosno da li ima drajvere za moj osnovni i jedini OS - Linux. Prevoz za ovaj adapter je beznacajan, jer je veoma lagan, a dosao je zajedno sa drugom robom, tako da nije morao za njega poseban paket da se salje.
Sad zamisli mladje, zdravije, dinamicnije ljude, koji imaju desetine potreba vise od mene, sta tek oni nadju na Internetu sto im se dopada i spremni su da plate i kupe.
Na svetu postoje samo 2 OS-a: 1. Mint, 2. svi ostali!